Otkup sirove kože

Rođeni pripovjedač, Abdulah Sidran, glasoviti bosanski pjesnik, u ovom autobiografskom djelu, po mnogo čemu romanesknom, jer i život sam umije da bude romaneskan, govori nam o ljudima i događajima, nekadašnjim i skorašnjim.

To su ljudi koji su bliski piscu. To su događaji koji su se odigravali oko njega, bez njega ili s njime. Tu je i njegovo sjećanje, bolje ili gore od stvarnosti koje se on sjeća. Možemo da mu ne vjerujemo, i onda kada govori o često bolnim zbivanjima i podacima o kojima i poneki čitalac ponešto zna ili da umjesno ili slijepo više verujemo sebi, ali takva razmimoilaženja nisu važna jer ovo nije neka nepobitna istorija: ovo je život kako ga vidi autor, njegov život i njegove pomisli.

A taj život iskrsava kroz pripovjedanje koje spontano izvire iz srca i zaranja u dramu kroz koju nas zaokuplja zlo u čovjeku. Dovoljno je zadržati se na Sidranovom čulu za ironiju koju on prepoznaje u stvarima, na njegovom poetskom načinu saznavanja svijeta, na njegovoj ljubavi prema životu i njegovoj osobenoj vedrini pred mrakom, i to čini ovu knjigu dragocijenom.